33 GODINE POSLIJE Bitka za Dragišiće i herojska pogibija četvorice branitelja se ne zaboravljaju – obilježavanje sve dostojnije i dostojanstvenije

Danas je obilježena 33. godišnjica pada Dragišića, izgubljene bitke za to mjesto koja ostaje upamćena po herojstvu branitelja koji su pali u ruke neprijatelja kad su nakon šestosatne borebe ostali bez streljiva, kao i po sramnom zločinu za koji još uvijek nitko nije odgovarao.

Stradavanju Jakova Crvelina iz Tisnog i Borisa Kartela iz Putičanja, koji su ubijeni na putu prema kninskom zatvoru, te Borisa Troskota iz Kašića Banjevačkog i Borislava Periše iz Krkovića čije se sudbine i posljednja počivališta ni danas ne znaju, danas su se u Dragišićima, zajedno s obiteljima, prijateljima i suborcima, poklonili i predstavnici državnih i lokalnih vlasti, među kojima su bili i šibensko-kninski župan Paško Rakić, gradonačelnik Vodica Ante Cukrov, načelnik Općine Tisno Kristijan Jareb, načelnik Općine Murter-Kornati Šime Ježina, načenik Općine Promina Tihomir Budanko, Ante Čubrić u ime Općine Pirovac…

Bitke koja je započela cik pred zoru tog iznimno hladnog i burovitog 24. veljače 1993. godine u obraćanju skupu prisjetio se Ante Šunjerga, koji je bio tada zapovjednik druge bojne 15. domobranske pukovnije koja je bila zadužena za obranu tog dijela bojišta. Večer uoči bitke on je zajedno s Krunom Mazalinom, tada načelnikom stožera 15. pukovnije, bio u obilasku položaja u obližnjem Velimu, no ništa nije slutilo kakvo ih jutro čeka. Oko pet sati i 30 minita napadnute su sve tri točke obrane u Dragišićima: Gradina, brdo koje dominira područjem, izgubljeno je u borbi u kojoj je poginuo Ivan Pešić iz Čiste Velike, dok je u Dragišićima jedna od ukupno dvije točke obrane izgubljena zbog – bijega posade.

– Desetina iz druge kuće probija neprijateljski obruč i bez gubitaka se se povlači na rezervni položaj. Sve njihove pješačke i oklopne snage krenule su tada na prvu kuću u kojoj deset naših hrabrih bojovnika vode tešku bitku koja traje punih šest sati, nanoseći neprijatelju gubitke u živoj sili i vojnoj tehnici. Neprijatelj s teškom artiljerijom neprestalno tuče naše pravce kretanja kud pokušavamo uvući nove pričuvne snage, ali nažalost, ne uspijevamo. Naši u kući ostaju bez municije, prinuđeni su na predaju. Tad počinje njihova havarija. Odvode ih u Čistu Malu gdje odmah po dolasku ubijaju Borisa Kartela iz Putičanja. Iz skupine izdvajaju Borisa Troskota iz Kašića i Boslava Perišu iz Krkovića te ih odvode u nepoznatom pravcu. Nažalost, do danas potraga naših službi nije dala nikakve rezultate te se Troskot i Periša vode kao nestali. Ostale zarobljenike bezobzirno ponižavaju, muče, udaraju i sprovode u kninski zatvor. Na putu do Knina svoj životni put od silnih udaraca završio je naš Jakov Crvelin iz Tisnog. U kninski zatvor dolaze sljedeći suborci: Mile Alfireviz Vodica, Ante Ćuzela Papata iz Tisnog, Fedor Ježina iz Murtera, Dalibor Pirija iz Jezera, Darko Kapov iz Betine i Ante Alviž iz Rasline. Već drugog jutra naše združene snage oslobađaju privremeno zauzete položaje. Nažalost, u operaciji oslovađanja život je izgubio pripadnik 1. hrvatskog gardijskog zdruga Krešimir Katavić iz Gabele kod Metkovića – ispričao je Šunjerga svoja sjećanja i viđenje bitke za Dragišiće iz perspektive zapovjednika postrojbe kojoj je pripadala i desetina koja je u njoj sudjelovala i bila zarobljena.

Sjećanje na bitku u kojoj je Hrvatska izgubila Dragišiće na samo jedan dan, a četvoricu branitelja zauvijek, s protokom vremena ne nestaje. Naprotiv. Komemoracija je svake godine sve bolje organizirana i ima sve više sudionika. Njihovi su automobili danas bili parkirani uz cestu od Dragišića gotovo sve do Lalića, a policija je na jedan sat zatvorila promet kroz selo. Dostojnijem i dostojanstvenijem obilježavanju ovog povijesnog događaja danas je s dvije je pjesme doprinio i šibenski Muški pjevački zbor “Sv. Mihovil”.

Evo i galerije fotografija: